I nakon svega, kao što to obično biva potkraj svibnja, vrtićarci Dječjeg vrtića „Krijesnica Gradina“, kao nagradu za marljiv trud i rad tijekom cijele godine, bili su na zasluženom izletu u Otrovancu u „Zlatnom Klasu“.
Uzbuđenja i radosti nije nedostajalo od samog jutra, gdje nas je vozač autobusa čekao pokraj škole na ukrcaj. Vožnja autobusom, kroz polja i livade okupane jutarnjim suncem, pridonijela je cjelokupnom doživljaju kojeg ćemo se uvijek rado sjećati i s ponosom prepričavati. Tim više što smo cijelim putem, razgovarajući o svemu što ćemo raditi kad stignemo, svi zaboravili na probavne tegobe i mučninu uzrokovane vožnjom.
Po dolasku nas je dočekao striček Bernard i lijepo ugostio u prekrasnom ambijentu svog imanja te nam ispričao neke zanimljive priče o povijesti „Zlatnog Klasa“. Nakon kratkog predaha uz fine, tople i slane pogačice i sok, pogledali smo majstorije u kovačnici starog majstora kovača Roka i pritom vidjeli kako nastaju neki zanimljivi predmeti od užarenog željeza.
I taman po isteku efektivne pažnje, čekali su nas osedlani konji za jahanje. Natjecateljskom hrabrošću, ojačanom stričekom Bernardom, uzjahali smo sedlo i ukrotili potisnuti strah od tako velike, ali mirne i pitome životinje, kako bi gizdavo ponosnim osmijehom potražili poglede prijatelja.
I već pomalo ogladnjeli od smijeha i jahanja, spremno smo sjeli za stol na kojem su nas čekale vruće pizze i osvježavajuća cedevita. Okrijepljeni i odmoreni, ponovo smo krenuli u novu avanturu prema Hlapićevoj kućici pokraj jezerca u hladovini procvjetalih bagrema. Bila je to neodgodiva prilika za tako željeni piknik na travi u kojem smo pokazali svu raskoš naših prepunih ruksaka. Sunce i topao dan učinio je svoje.
Iscrpljenost od hodanja natrag prema glavnom dvorištu, do kojeg se može kamenom dobaciti, nije nam umanjila želju za sladoledom od čokolade ili vanilije kojima nas je počastila mama Crljen.
U slobodnoj igri potpomognutoj šećerom, svaku izazvanu priliku za nezgodu vješto smo i odgovorno izbjegli, na što smo svi jako ponosni.
Neprimjetnim pogledima na sat brižnih teta, vodilo se računa o dogovorenom vremenu s vozačem autobusa, stričekom Željkom Šubićem, i odjednom se začuo tetin glas koji nas poziva na okupljanje i prebrojavanje, uslijed kojeg prestaje sva cika i dječja vika.
Umornim i teškim koracima ulazimo u autobus, čija nas vožnja prema vrtiću jedva budnima održala, a neke i oborila.
